Stephanie Mach: osvrt na Svjetsko prvenstvo FMBB-a u Bovoloneu 2024.

Svjetsko prvenstvo FMBB-a za nas, vlasnike belgijskih ovčara, velik je događaj, a cijeli natjecateljski tjedan u toj se zajednici smatra sportskim praznikom. Organizatori ovog prvenstva nastoje utrke svake godine održati u drugoj državi. U natjecanje se uključuje cijeli grad, pa se za utrke zna, a na taj događaj dolaze i ljudi iz raznih krajeva države domaćina. Ovogodišnje izdanje, održano od 26. do 27. travnja 2024., odvijalo se u Bovoloneu u Italiji.

Svjetsko prvenstvo FMBB-a svojevrsna je pseća olimpijada na koju dolaze najbolje natjecateljske ekipe te godine iz cijelog svijeta, a natječe se u nekoliko različitih disciplina (IGP, mondioring, agility, obedience, canicross, bikejoring, rad sa stadom, spašavanje…). Antík i ja već smo jednom nastupili na Svjetskom prvenstvu FMBB-a, bilo je to 2022. u Grčkoj, i na planinskoj smo stazi izborili 1. mjesto i naslov svjetskih prvaka. Za nas je to bilo golemo iskustvo i velika radost! Iste sam godine zatim zatrudnjela, pa 2023. nismo mogli nastupiti, ali tim sam se više veselila našem ovogodišnjem zajedničkom povratku.

Staza utrke na FMBB-u

Na FMBB-u se staza uvijek sastoji od dviju etapa. Prva je etapa obično duga oko 5 km i treba provjeriti izdržljivost para. Sljedeći dan trči se 2. etapa, koja je izrazito sprinterska, duga je samo 2 km, a cilj joj je, naravno, provjeriti eksplozivnost i snagu. Vremena iz oba dana zbrajaju se, a pobjeđuje ukupno najbrže vrijeme.

U Italiji su organizatori cijelu stazu smjestili u gradski park, gdje je vodila uz vodu. Stazu su postavili tako da su se na njoj izmjenjivale gotovo sve vrste podloge, imala je i oštre zavoje i duge ravnine, a trčalo se i pokraj mnoštva životinja – u parku su bili ograđeni prostori s jelenima lopatarima, paunovima, patkama i slično. Sve u svemu, dok sam obilazila stazu, jako sam se veselila sljedećem natjecateljskom danu. Osjećala sam da će odgovarati i meni i Antíku.

26. travnja: prvi natjecateljski dan

Organizator je izborio startove od 7 sati ujutro, što je bilo savršeno, jer smo tako izbjegli više temperature koje psićima ne odgovaraju. Naravno, prije starta bila sam paklenski nervozna, ali sam se istodobno i veselila. I Ante se od jutra jako veselio natjecateljskom danu.

Antu sam dobro napojila, prije utrke prošetala i zagrijala. Zatim sam i sama otišla na kratko lagano trčanje i odradila zagrijavanje i trkačku abecedu kako bih noge pripremila za napor. Prije starta napetost je rasla, a ja sam jedva čekala da krenemo i da me nervoza prođe.

3, 2, 1, START… Napokon smo krenuli, a ja sam se samo usredotočila na to da vrtim noge. Nakon prva 2 km shvatila sam da trčimo tempom od 3:10 min/km i postala sam malo nesigurna hoću li to tempo izdržati do kraja. Zato sam odlučila malo usporiti i trčati više na sigurno. Ante je bio 100 % usredotočen i cijelo je vrijeme prekrasno vukao. Uspjeli smo prestići nekoliko trkača ispred nas. Ostao je posljednji 1 km, osjećala sam kako mi noge gore, a i Anti je već počelo biti dosta. Ipak sam ga pokušala ohrabriti i na kraju još ubrzati. Posljednjih 500 m prije cilja – duga ravnina – i evo ga! Posljednje ohrabrenje Anti, koji je u vuču uložio i posljednje snage, i ja sam pokušala još jednom zavrtjeti noge u ciljni sprint i napokon smo prošli ciljnu crtu.

S nastupom i prosječnim vremenom od 3:21 min/km bila sam zadovoljna, iako sam slutila da sam iz sebe mogla iscijediti više. Staza je na kraju bila duga 4,5 km i svladali smo je za 15:19,37 minuta. Ante je kao jedan od rijetkih pasa u cilj stigao na napetom povodcu. Malo se čekalo na rezultate, a onda sam saznala da smo nakon prve etape ugrabili 2. mjesto! Napokon sam mogla odahnuti i najveći je stres napokon popustio.

Rekla sam si da ću drugo mjesto prije svega pokušati zadržati. Poslijepodne smo Antík i ja još prošli kratku stazu druge etape, a onda smo se do drugog natjecateljskog dana samo regenerirali.

27. travnja: drugi natjecateljski dan

Drugi dan bila sam za dlaku manje nervozna. Već sam znala na čemu smo, a što se sprinta tiče, tu sam nam jako vjerovala. Sada se startalo prema poretku od prethodnog dana, pa više nije prijetilo nikakvo pretjecanje, nego prije potjera.

3, 2, 1, START… Krećemo, a ja odmah vrtim noge punim okretajima, Ante na maksimum. Na 2 km nisam se bojala dati sve od sebe i mogla sam si dopustiti sprint cijelom stazom. Tijekom trčanja nije bilo vremena gledati na sat, samo se usredotočiti i stalno na maksimum vrtjeti noge. Utrčavamo u ciljnu ravninu, a ja sam još ohrabrila Antu da do posljednjih metara pruži sve od sebe. Na kraju smo uspjeli ubrzati i opet utrčavamo u cilj kao jedni od rijetkih u punoj vuči. Odmah u cilju srušila sam se na tlo od iscrpljenosti, ali istodobno sam bila presretna. Toliko sretna da sam plakala od dirnutosti zbog naše usklađenosti.

Osjećala sam se kao pobjednica i, iako nam je ostalo 2. mjesto, cijenim ga kao zlato. Stazu od 2 km istrčali smo za 5:59,92 minuta tempom od 3:00 min/km, a za prvim smo mjestom zaostali samo 4 s. Što se tiče druge etape, uopće ni za čim ne žalim.

Znam da smo iz sebe iscijedili najbolje i da je naš put do ovog nastupa bio doista mukotrpan. Osjećam golemu zahvalnost i poniznost prema Anti, koji već nekoliko sezona pokazuje kakav je to pas od formata.

Zahvaljujemo cijelom timu Farm Fresh – zahvaljujući vama Ante ima kvalitetnu prehranu koja mu daje potrebnu energiju i snagu za svako trčanje, a jako se veselimo novoj sezoni s vama i Svjetskom prvenstvu FMBB-a sljedeće godine u Portugalu!

Više o Stephanie i Antaiosu na stranici Stephanie Mach.