Stephanie Mach: osvrt na jesenske utrke 2024.

6. listopada 2024. – Canicross Panda Plus

Naša prva „trening“ utrka ove jesenske sezone, u kojoj smo prije svega htjeli uživati. Staza je bila duga 4 km i imala je 60 m visinske razlike, pa nije bila baš ravna. Prva 2 km išla su stalno blago uzbrdo, zatim je slijedila ravnina na vrhu, a onda se opet trčalo blago nizbrdo do cilja.

Nažalost, nekoliko dana prije utrke nisam se osjećala baš dobro, pa fizički nisam bila u punoj 100% snazi. Ali Ante mi pri trčanju uvijek mnogo pomaže i, naravno, ni ovaj me put nije iznevjerio. S njegove strane bilo je opet od starta do cilja na potpuno napetom užetu. Uzbrdo me cijelo vrijeme prekrasno vukao, sve je zavoje proletio kao vjetar bez ijedne pogreške, a pretjecao je s klasom. Stazu od 4 km uspjeli smo istrčati za 14:07 minuta, što je na kraju bilo dovoljno za lijepo drugo mjesto. Nakon utrke Ante je uživao na postolju i u super užini u obliku konzerve Farm Fresh! Hvala. :)

20. listopada 2024. – O-SEE Canicross

Druga utrka ove sezone, koja nije bila baš u planu, ali budući da je vrijeme bilo prekrasno, odlučila sam tjedan dana prije Prvenstva Češke istrčati njemački O-SEE Canicross. O-SEE je inače organizacija koja priređuje ponajprije trail utrke za ljude, a u tom je terminu imala i kratku umetnutu canicross utrku na 3 km i 6 km. Budući da je staza Prvenstva Češke duga 3,1 km, izbor duljine bio je jasan – 3 km. Visinska razlika na ovoj utrci bila je veća od onoga što smo ove godine dotad trčali, ali ni 100 m uspona od samog starta nije me obeshrabrilo. Osim toga, utrka se održavala u nacionalnom parku, pa je priroda uokolo bila prekrasna. U prostoru za natjecatelje nije nedostajao ni veći potok u kojem se Ante mogao rashladiti i prije i poslije utrke, što često nedostaje.

Startali smo kao prvi od svih, pa pretjecanja nije bilo. Antin rad u vuči bio je potpuno besprijekoran i cijeli je uspon od 1 km sa 100 m visinske razlike odgalopirao, a da uopće nije pomislio prijeći u kas. U spustu koji je slijedio već smo opušteno uživali. Samo sam ja na kraju, posljednjih 600 m prije cilja, zapela nogom za panj ili veliki kamen, pa je pad koji je uslijedio bio jako težak i neugodan. Srećom, nekako sam se uspjela ponovno zatrčati unatoč jakoj boli u gležnju. Ovim se putem ispričavam Anti što nismo baš uživali u završnom sprintu. Ali unatoč tom neugodnom iskustvu ugrabili smo sjajno 1. mjesto!

Moram još spomenuti da je utrka inače imala jako lijepu atmosferu, sve se odvijalo nekako mirno i vrlo opušteno i to sigurno nije bila naša posljednja trail utrka. ;)

Više o Stephanie i Antaiosu na stranici Stephanie Mach.